Nitko ne čita pa ajde neka bude :p

Samo za jednu meni dragu djevojčicu koja je samnom otvorila ovaj blog.

Eto mene,tek tolko da se malo javim. E meni se trenutno ne da pisat pa nechu pisat neko vrijeme. Dok me ne pukne opet .
Hvala vam na komentarima!
aj book!!

....nema smisla....

Budim se...napokon je sunce... no ja se ne veselim,samo se pokrijem po glavi.
Ustajem i bezvoljno hodam po sobi...počela je kiša...kiša i sunce,lijepo......


Dok smo sjedile i ispijale zadnje kapi toplog čaja One su uzviknule..."SUNCE!"- Sunce je sijalo kroz prozore i obasjavalo
cijelu prostoriju....njegove zrake su se igrale sa sjenama u hodniku ....lijepo...no u mojoj glavi je bio rat,razmišljala sam i i borila se sama sa sobom,ne znam zašto.,sunce i svjetlost je bilo zadnje što sam tada poželjela.."MRZIM SUNCE!"-uzvknula sam. One su me pogledale i samo zašutile...
~Šetale smo gradom....
Udahnula sam ...i osjetila neki blagi miris...smirio me...bilo je toplo,sunce je sada bilo lijepo...no i dalje sam gunđala kako ga ne želim.
....

Šetamo dalje...ispred nas je samo put u nedogled...I Ona je uzviknula:" Majo..pogle' avion...! zaželi želju i ako vidiš drugi avion ostavit će ti se"
~Sretno sam pogledala u plavo nebo i zaželila želju.....no drugog aviona nije bilo,tužno sam spustila glavu...Ona me primila i rekla "Ne odustaj,naći ćeš svoj avion!"....i zbilja ...bacila sam jedan pogled samo do sunca...i gle,pored njega je prolazio avion,ostavljajuć prekrasan bijeli trag na plavom nebu...
Bilo je prekrasno...



Ipak volim sunce....

Da da da da da

Eto odlučih napisat novi post. Mislim nije da se mogu pohvalit nekom inspiracijom,al ono,eto tek tolko da nešto našvrakam.
Da...khm... I tako ljudi moji mi ušli u dve i osmu. Pa ono nije loša,samo je malo čudna,moja mama jede juhu u pola 9 navečer,tata odbija čokoladu i tak to...sve ostalo isto.
Da kak ste vi?
Valjda ste se dobili od nove....
I tak kaj da vam napišem...uzhivajte u ostatku praznika jer su sve krachi i krachi onak,josh samo tjedan dana,a kaj se mozhe.
Ja sad odem...pa si vi mislite...
papa

=(

A da,eto pishem svoj zadnji post u ovoj godini...zvuči mi to tako...mah ...
nekako mi je žao što je ova godina prošla,bila je puna doživljaja ,smijeha,razočaranja i svega što jedna godina može nosit.
Ne znam za vas,al je meni ova 2007. bila baš nekako posebna,nadam se da će druga bit još bolja....valjda..


Eto ljudi to je to...
svima Vam ,naravno želim USPJEŠNU i SRETNU NOVU!
Aj


:

Da i?

Super škola je napokon gotova, napokon ...weee...
uživajte!!

No magic...

Eto , bliži se kraj školi,napokon.Znachi li to da bi se trebala veselit...
Ne znam, u zadnje vrijeme je sve tako tmurno.Gledam sve te reklame,svi su sretni...blizhi se Božić! Ali za mene kao da ne.Svake godine sve manje imam osijećaj da su blagdani...


U školi su svi napeti,ljuti,tužni, zadubljeni su pod odmorima u knjige i očajno ponavljaju gradivo koje će bit pitani...skoro pa nitko nema osmijeh na licu!
Kod kuće...svi živčani...samo strka i zbrka...pa kako bi pored takve atmosfere trebala osijećati kao da nam se bliži Božić
Sve što ja želim je da barem jednom u životu doživim onaj božić iz filmova ili s prekrasnih reklama za Coca Colu....da li je to moguće?
Da je jedan Božić bez napetosti...bez svađa....zar svaki put prije praznika ja moram gubit živce na školu i svi ostali,zar smo mi vrijedni izgubit živce zbog hrpe slova i nekolko gmazova iz zbornice koji mi govore što moram ...
I tako...uglavnom....monotono...sve monotono...sve bezveze....

~Sve što ću vam reći za kraj je..
smij te se...i budite veseli...
i ne dajte da vas male stvari pokopaju =)!~





Yellowcard-Shadows and regrets


I'm back, back in town, and everything has changed.
I feel, feel let down, the faces stay the same.
I see, see shadows of who we used to be.
When I drive, drive so slow trough this memory.
When we were only kids, and we were best of friends,
And we hoped for the best, and let go of the rest.

I heard, heard myself say things I take back.
If I could, could re-tell, and make these stories last.
I see, see shadows of who we'll always be.
When I drive, drive these roads that made our memories.
And we were only kids, and we were best of friends,


And we hoped for the best, and let go of the rest.
The shadows and regrets, let go of the rest.
Everything has changed, the faces stay the same.
Everythng has changed, the faces stay the same.

When we were only kids, and our time couldn't end,
And how tall did we stand, with the world in our hands.
And we were only kids, and we were best of friends,
And we hoped for the best, and let go of the rest.
The shadows and regrets, let go of the rest.
The shadows and regrets, let go of the rest.



Bok

Tralalalalalalala....weeeeee... =)

Tako da...bili mi u Grazu...kao što već rekoh..

.
Bilo je odlično...neću bzv..kuš piskarat jel bilo bi suvišno.
Svi smo se zabavljali,vidili sve i svašta, penjali se na brdo i spuštali(a neki su išli liftom pa su se sjebali),raska nam je bila luda,smijala se i predpostavili smo šta je..
Došli smo doma...umorni ili možda ne! Otišli smo na rundu zajedno....na kraju smo ostali i vani...mislim da ne treba objašnjavat...
ajde boook!

tolko o izletu

Školjkaši imaju stopalo.. Oo

Booook...stigla sam......jeeej....I tak. Jako mi je dosadno i ovaj post pishem iz dosade,kao što ste vech mogli primjetit.onak...
Tak...ovih dana je sve dosadno,bash mi je neki onak sjebani tjedan i samo čekam da prođe.
Nekak ne mogu dočekat subotu...idemo na izlet....i nikud posebno,al znam da che bit onak feshta i to...pa se veselim
Danas me uhvatila zhelja za slatkišima...nazherala sam se chokolade i umreču od nje...


I vishe nema ovog posta...
ustvari josh samo 1. stvar
JA MRZIM KRIM TIM 2.. i bilo kakav oblik KRIM TIMA!!
Aj bok

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.